Istorijski razvoj biljne virusologije u Srbiji
Аутори
Krstić, BrankaPaunović, Svetlana A.
Jasnić, Stevan
Bagi, Ferenc
Mijatović, Mirjana
Starović, Mira
Kuzmanović, Slobodan
Delibašić, Goran
Milošević, Drago
Jevremović, Darko
Milošević, Dragana
Stanković, Ivana
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Neprestani demografski rast sveta i potreba da se stanovništvo snabde prirodnim
proizvodima i hranom kontrolisanog kvaliteta, nametnuli su potrebu proučavanja virusnih
bolesti biljaka. Osim praktičnog značaja u razvijanju uspešnih strategija u suzbijanju virusa i
sprečavanju ili umanjenju šteta izazvanih virusima, biljna virusologija ima i veliki
fundamentalni značaj u otkrivanju bioloških, epidemioloških i evolutivnih zakonitosti i pojava.
Otkriće biljnih virusa vezuje se za 1898. godinu kada je Martinus Willem Beijerinck
proučavajući mozak duvana ukazao na novi svet infektivnih agenasa („contagium vivum
fluidum“). U Srbiji tridesetih godina prošlog veka, proučavanja biljnih virusa započela su
naučnim radom Mladena Josifovića na šarki šljive. Posle Drugog svetskog rata, Dragoljub
Šutić, Veljko Nikolić i Mitar Jordović uvode naučne eksperimentalne metode u istraživanja
viroza, i time postavljaju temelje razvoja proučavanja biljnih virusa kod nas. Razvoj
virusologije u Srbiji..., kao i u većini zemalja, obuhvatao je nekoliko faza: početnu deskriptivnu
(otkrivanje i opisivanje brojnih viroza), potom epidemiološku (proučavanje načina održavanja
i širenja virusa), fizičko-hemijsku (proučavanje morfoloških osobina i hemijskog sastava
virusa), molekularno-biološku fazu (razumevanje strukture i funkcije genoma virusa,
mehanizama replikacije, unapređenje starih i uvođenje novih metoda detekcije i identifikacije
virusa i njihovih sojeva, pravilna taksonomija virusa u skladu sa poreklom i evolutivnim
međuodnosima). Baveći se različitim oblastima biljne virusologije u proteklih gotovo osam
decenija, brojni virusolozi ostvarili su značajna dostignuća. Posebne zasluge za razvoj biljne
virusologije svakako pripadaju Dragoljubu Šutiću, koji je zahvaljujući svom širokim
obrazovanju, uspešnom eksperimetalnom radu, dobro razvijenoj domaćoj i međunarodnoj
saradnji, ostvarenim rezultatima i brojnim naučnim radovima i publikacijama, značajno
doprineo obrazovanju mnogih generacija studenata, i dao nemerljiv doprinos unapređenju zdravlja bilja. Razvoj biljne virusologije u našoj zemlji nije zavisio samo od opšteg napretka
ove nauke u svetu, već u velikoj meri i od uslova za razvoj naučnih istraživanja. I pored
relativno skromnih uslova koji vladaju na naučno-istraživačkoj sceni virusologije, rad biljnih
virusologa u proteklom periodu podigao je kvalitet istraživanja trudeći se da dostigne i ne
zaostaje za kvalitetom razvijenih zemalja. Značajno iskustvo u decenijskom radu u oblasti
razvojnih i primenjenih istraživanja u biljnoj virusologiji i sva stečena saznanja o biljnim
virusima bila su, i sada su od neprocenjivog značaja za poljoprivredne proizvođače i
unapređenje njihove proizvodnje, za unapređenje sistema i efikasnosti karantinske i
fitosanitarne službe, rad ovlašćenih dijagnostičkih laboratorija, ispunjavanje međunarodnih
fitosanitarnih zahteva u prometu i razmeni biljnog materijala, i podizanju ugleda Srbije.
Većina publikacija je rezultat istraživanja etiologije, simptomatologije, epidemiologije,
genetičke strukture populacije, otpornosti prema virusima i drugih mera kontrole sa ciljem
iznalaženja rešenja od praktičnog značaja.
Iako je razvoj biljne virusologije u Srbiji pokrio mnoge fundamentalne i praktične
aspekte ove nauke, očekuju se nastavak istraživanja zasnovanih na mogućnostima koja nam
pružaju druge nauke, pre svega molekularna biologija i bioinformatika. Zalog za sigurnu
budućnost virusologije u našoj zemlji je obrazovanje i osposobljavanje mladih istraživača.
Кључне речи:
biljke / virusi / SrbijaИзвор:
Zbornik rezimea radova : XVI savetovanje o zaštiti bilja, Zlatibor, 22-25. februar 2021, 2021, 19-20Издавач:
- Beograd: Društvo za zaštitu bilja Srbije
Финансирање / пројекти:
- Министарство науке, технолошког развоја и иновација Републике Србије, институционално финансирање - 200116 (Универзитет у Београду, Пољопривредни факултет) (RS-MESTD-inst-2020-200116)
Институција/група
Institut za voćarstvoTY - CONF AU - Krstić, Branka AU - Paunović, Svetlana A. AU - Jasnić, Stevan AU - Bagi, Ferenc AU - Mijatović, Mirjana AU - Starović, Mira AU - Kuzmanović, Slobodan AU - Delibašić, Goran AU - Milošević, Drago AU - Jevremović, Darko AU - Milošević, Dragana AU - Stanković, Ivana PY - 2021 UR - https://refri.institut-cacak.org/handle/123456789/566 AB - Neprestani demografski rast sveta i potreba da se stanovništvo snabde prirodnim proizvodima i hranom kontrolisanog kvaliteta, nametnuli su potrebu proučavanja virusnih bolesti biljaka. Osim praktičnog značaja u razvijanju uspešnih strategija u suzbijanju virusa i sprečavanju ili umanjenju šteta izazvanih virusima, biljna virusologija ima i veliki fundamentalni značaj u otkrivanju bioloških, epidemioloških i evolutivnih zakonitosti i pojava. Otkriće biljnih virusa vezuje se za 1898. godinu kada je Martinus Willem Beijerinck proučavajući mozak duvana ukazao na novi svet infektivnih agenasa („contagium vivum fluidum“). U Srbiji tridesetih godina prošlog veka, proučavanja biljnih virusa započela su naučnim radom Mladena Josifovića na šarki šljive. Posle Drugog svetskog rata, Dragoljub Šutić, Veljko Nikolić i Mitar Jordović uvode naučne eksperimentalne metode u istraživanja viroza, i time postavljaju temelje razvoja proučavanja biljnih virusa kod nas. Razvoj virusologije u Srbiji, kao i u većini zemalja, obuhvatao je nekoliko faza: početnu deskriptivnu (otkrivanje i opisivanje brojnih viroza), potom epidemiološku (proučavanje načina održavanja i širenja virusa), fizičko-hemijsku (proučavanje morfoloških osobina i hemijskog sastava virusa), molekularno-biološku fazu (razumevanje strukture i funkcije genoma virusa, mehanizama replikacije, unapređenje starih i uvođenje novih metoda detekcije i identifikacije virusa i njihovih sojeva, pravilna taksonomija virusa u skladu sa poreklom i evolutivnim međuodnosima). Baveći se različitim oblastima biljne virusologije u proteklih gotovo osam decenija, brojni virusolozi ostvarili su značajna dostignuća. Posebne zasluge za razvoj biljne virusologije svakako pripadaju Dragoljubu Šutiću, koji je zahvaljujući svom širokim obrazovanju, uspešnom eksperimetalnom radu, dobro razvijenoj domaćoj i međunarodnoj saradnji, ostvarenim rezultatima i brojnim naučnim radovima i publikacijama, značajno doprineo obrazovanju mnogih generacija studenata, i dao nemerljiv doprinos unapređenju zdravlja bilja. Razvoj biljne virusologije u našoj zemlji nije zavisio samo od opšteg napretka ove nauke u svetu, već u velikoj meri i od uslova za razvoj naučnih istraživanja. I pored relativno skromnih uslova koji vladaju na naučno-istraživačkoj sceni virusologije, rad biljnih virusologa u proteklom periodu podigao je kvalitet istraživanja trudeći se da dostigne i ne zaostaje za kvalitetom razvijenih zemalja. Značajno iskustvo u decenijskom radu u oblasti razvojnih i primenjenih istraživanja u biljnoj virusologiji i sva stečena saznanja o biljnim virusima bila su, i sada su od neprocenjivog značaja za poljoprivredne proizvođače i unapređenje njihove proizvodnje, za unapređenje sistema i efikasnosti karantinske i fitosanitarne službe, rad ovlašćenih dijagnostičkih laboratorija, ispunjavanje međunarodnih fitosanitarnih zahteva u prometu i razmeni biljnog materijala, i podizanju ugleda Srbije. Većina publikacija je rezultat istraživanja etiologije, simptomatologije, epidemiologije, genetičke strukture populacije, otpornosti prema virusima i drugih mera kontrole sa ciljem iznalaženja rešenja od praktičnog značaja. Iako je razvoj biljne virusologije u Srbiji pokrio mnoge fundamentalne i praktične aspekte ove nauke, očekuju se nastavak istraživanja zasnovanih na mogućnostima koja nam pružaju druge nauke, pre svega molekularna biologija i bioinformatika. Zalog za sigurnu budućnost virusologije u našoj zemlji je obrazovanje i osposobljavanje mladih istraživača. PB - Beograd: Društvo za zaštitu bilja Srbije C3 - Zbornik rezimea radova : XVI savetovanje o zaštiti bilja, Zlatibor, 22-25. februar 2021 T1 - Istorijski razvoj biljne virusologije u Srbiji EP - 20 SP - 19 ER -
@conference{ author = "Krstić, Branka and Paunović, Svetlana A. and Jasnić, Stevan and Bagi, Ferenc and Mijatović, Mirjana and Starović, Mira and Kuzmanović, Slobodan and Delibašić, Goran and Milošević, Drago and Jevremović, Darko and Milošević, Dragana and Stanković, Ivana", year = "2021", abstract = "Neprestani demografski rast sveta i potreba da se stanovništvo snabde prirodnimproizvodima i hranom kontrolisanog kvaliteta, nametnuli su potrebu proučavanja virusnihbolesti biljaka. Osim praktičnog značaja u razvijanju uspešnih strategija u suzbijanju virusa isprečavanju ili umanjenju šteta izazvanih virusima, biljna virusologija ima i velikifundamentalni značaj u otkrivanju bioloških, epidemioloških i evolutivnih zakonitosti i pojava.Otkriće biljnih virusa vezuje se za 1898. godinu kada je Martinus Willem Beijerinckproučavajući mozak duvana ukazao na novi svet infektivnih agenasa („contagium vivumfluidum“). U Srbiji tridesetih godina prošlog veka, proučavanja biljnih virusa započela sunaučnim radom Mladena Josifovića na šarki šljive. Posle Drugog svetskog rata, DragoljubŠutić, Veljko Nikolić i Mitar Jordović uvode naučne eksperimentalne metode u istraživanjaviroza, i time postavljaju temelje razvoja proučavanja biljnih virusa kod nas. Razvojvirusologije u Srbiji, kao i u većini zemalja, obuhvatao je nekoliko faza: početnu deskriptivnu(otkrivanje i opisivanje brojnih viroza), potom epidemiološku (proučavanje načina održavanjai širenja virusa), fizičko-hemijsku (proučavanje morfoloških osobina i hemijskog sastavavirusa), molekularno-biološku fazu (razumevanje strukture i funkcije genoma virusa,mehanizama replikacije, unapređenje starih i uvođenje novih metoda detekcije i identifikacijevirusa i njihovih sojeva, pravilna taksonomija virusa u skladu sa poreklom i evolutivnimmeđuodnosima). Baveći se različitim oblastima biljne virusologije u proteklih gotovo osamdecenija, brojni virusolozi ostvarili su značajna dostignuća. Posebne zasluge za razvoj biljnevirusologije svakako pripadaju Dragoljubu Šutiću, koji je zahvaljujući svom širokimobrazovanju, uspešnom eksperimetalnom radu, dobro razvijenoj domaćoj i međunarodnojsaradnji, ostvarenim rezultatima i brojnim naučnim radovima i publikacijama, značajnodoprineo obrazovanju mnogih generacija studenata, i dao nemerljiv doprinos unapređenju zdravlja bilja. Razvoj biljne virusologije u našoj zemlji nije zavisio samo od opšteg napretkaove nauke u svetu, već u velikoj meri i od uslova za razvoj naučnih istraživanja. I poredrelativno skromnih uslova koji vladaju na naučno-istraživačkoj sceni virusologije, rad biljnihvirusologa u proteklom periodu podigao je kvalitet istraživanja trudeći se da dostigne i nezaostaje za kvalitetom razvijenih zemalja. Značajno iskustvo u decenijskom radu u oblastirazvojnih i primenjenih istraživanja u biljnoj virusologiji i sva stečena saznanja o biljnimvirusima bila su, i sada su od neprocenjivog značaja za poljoprivredne proizvođače iunapređenje njihove proizvodnje, za unapređenje sistema i efikasnosti karantinske ifitosanitarne službe, rad ovlašćenih dijagnostičkih laboratorija, ispunjavanje međunarodnihfitosanitarnih zahteva u prometu i razmeni biljnog materijala, i podizanju ugleda Srbije.Većina publikacija je rezultat istraživanja etiologije, simptomatologije, epidemiologije,genetičke strukture populacije, otpornosti prema virusima i drugih mera kontrole sa ciljemiznalaženja rešenja od praktičnog značaja.Iako je razvoj biljne virusologije u Srbiji pokrio mnoge fundamentalne i praktičneaspekte ove nauke, očekuju se nastavak istraživanja zasnovanih na mogućnostima koja nampružaju druge nauke, pre svega molekularna biologija i bioinformatika. Zalog za sigurnubudućnost virusologije u našoj zemlji je obrazovanje i osposobljavanje mladih istraživača.", publisher = "Beograd: Društvo za zaštitu bilja Srbije", journal = "Zbornik rezimea radova : XVI savetovanje o zaštiti bilja, Zlatibor, 22-25. februar 2021", title = "Istorijski razvoj biljne virusologije u Srbiji", pages = "20-19" }
Krstić, B., Paunović, S. A., Jasnić, S., Bagi, F., Mijatović, M., Starović, M., Kuzmanović, S., Delibašić, G., Milošević, D., Jevremović, D., Milošević, D.,& Stanković, I.. (2021). Istorijski razvoj biljne virusologije u Srbiji. in Zbornik rezimea radova : XVI savetovanje o zaštiti bilja, Zlatibor, 22-25. februar 2021 Beograd: Društvo za zaštitu bilja Srbije., 19-20.
Krstić B, Paunović SA, Jasnić S, Bagi F, Mijatović M, Starović M, Kuzmanović S, Delibašić G, Milošević D, Jevremović D, Milošević D, Stanković I. Istorijski razvoj biljne virusologije u Srbiji. in Zbornik rezimea radova : XVI savetovanje o zaštiti bilja, Zlatibor, 22-25. februar 2021. 2021;:19-20..
Krstić, Branka, Paunović, Svetlana A., Jasnić, Stevan, Bagi, Ferenc, Mijatović, Mirjana, Starović, Mira, Kuzmanović, Slobodan, Delibašić, Goran, Milošević, Drago, Jevremović, Darko, Milošević, Dragana, Stanković, Ivana, "Istorijski razvoj biljne virusologije u Srbiji" in Zbornik rezimea radova : XVI savetovanje o zaštiti bilja, Zlatibor, 22-25. februar 2021 (2021):19-20.